Када је 400 српских четника поражено од стране 3 албанска сељака 1941. године
In 1941, a battalion of 400 Serbian Chetniks, led by Tomash Gjurovic, Mashan Gjuric, Zhika Markovic, and Vojsllav Llukacevic, organized by Drazha Mihajlovic, traveled to Sllatine of modern day northern Kosovo, back then an Albanian region inhabited by the Shalë tribes. Their goal was to ethnically cleanse the entire region of Albanians. However, 3 Albanians managed to defeat the battalion before they could begin.
When the Chetniks arrived, the Serbian commander, denoted as “Gjura” in Albanian folklore, spotted 3 Albanians – Kadri Bistrica, and his two relatives – Rifati, a young boy, and Rexhep, the older brother. These three Albanians were selling firewood, and Kadri Bistrica turned and stated that there a lot of Chetniks had arrived on this side of the valley. “Gjurovic” or Gjur” noticed that the Albanians did not fear him. He then challenged Kadri Bistrica to a duel with a rifle. Now a discussion was held by the three Albanians wether or not to accept the duel.

The 400 Chetnik Serbs stood watch as their commander Tomash Gjurica went in the open meadow, waiting. Kadri Bistrica then finally decided to accept the duel, and both armed with rifles, the two started firing at each other. Kadri was however a better marksman and shot Gjurica in the head. The Chetniks, having no honor, violated the deal and opened fire – all 400 of them – on Kadri Bistrica, who was mangled to death. He died shortly after falling.
The two other Albanians noticed his rifle had silenced. One of them, Rifati, started running towards Kadris body, and realized that he had been shot. He said a few words to mourn his death, and picked up the rifle. The Serbs then fired again at Rifati, a young boy, who had his entire intestines blown ot his stomach. He then retreated towards Rexhep, and after a short dicussion on what to do next, they both stayed in a coal factory to try and rest.
The Chetnik Serbs, having had their commander shot in the head, decided to capture the two remaining Albanians. Moving towards the coal factory, they started throwing grenades. Rexhep, the older brother, was quick on his toes and threw back the grenades. One of these grenades detonated and killed 28 Chetnik Serbs. However, Rexhep did not the last grenade, which detonated near a machine, spilling hot boiling coal on his body. This resulted in his dress burning into his skin. He died shortly after. Now only Rifati remained.
This battle had been heard in the valley, and Albanian reinforcements shortly arrived. The Serbs were shocked, and retreated to Raska defeated.
In Serbian:
Godine 1941, bataljon od 400 srpskih četnika, predvođen Tomašom Đurovićem, Mašanom Đurićem, Žikom Markovićem i Vojslavom Ljukačevićem, koji je organizovao Draža Mihajlović, otputovao je u Slatinu, današnje severno Kosovo. Tada je to bio albanski region naseljen plemenom Šale. Cilj Srba je bio da etnički očiste region od Albanaca. Međutim, naišli su na 3 Albanca koji su uspeli da poraze bataljon.
Srpski četnički komandant, u albanskom folkloru poznat kao „Đura“, ugledao je trojicu Albanaca – Kadrija Bistricu i njegova dva rođaka – Rifatija, mladog dečaka, i Redžepa, starijeg brata. Ovi Albanci su prodavali ogrevno drvo, a Kadri Bistrica je pitao zašto ima toliko četnika na ovoj strani doline. Tomaš Đurica je primetio da ga se Albanci ne plaše. Zatim je izazvao Kadrija Bistricu na dvoboj puškom. Sada je među Albancima pokrenuta diskusija o tome da li će to prihvatiti ili ne.
400 četničkih Srba stajalo je posmatrajući kako njihov komandant Tomaš Đurica odlazi na otvorenu livadu, čekajući. Kadri Bistrica je tada konačno odlučio da prihvati dvoboj, naoružao se puškama i dvoboj je počeo. Kadri je bio bolji strelac i pucao je Đurici u glavu. Četnici, nemajući časti, prekršili su dogovor i otvorili vatru – svih 400 njih – na Kadrija Bistricu, koji je bio osakaćen na smrt. Umro je na licu mesta.
Dva druga Albanca su primetila da je puška utišala. Jedan od njih, Rifati, počeo je da trči prema Kadrijevom telu i shvatio da je upucan. Rekao je nekoliko reči da oplakuje njegovu smrt i podigao pušku. Srbi su zatim ponovo pucali na Rifatija, kome su cela creva razneta kroz stomak. On se zatim povukao prema Redžepu, i nakon kratkog komentara o tome šta dalje da rade, obojica su ostali u fabrici uglja. To je bilo kako bi se odmorili.
Četnički Srbi, pošto im je komandant upucan u glavu, odlučili su da zarobe preostala dva Albanca. Krećući se ka fabrici uglja, počeli su da bacaju granate. Redžep, stariji brat, brzo je ustao i uzvratio granate. Jedna od tih granata ubila je 28 četničkih Srba. Međutim, Redžep je promašio jednu granatu, koja je detonirala blizu mašine, prosipajući vreli ugalj po njegovom telu. To je rezultiralo propaljivanjem njegove haljine u kožu. Ubrzo je preminuo. Sada je ostao samo Rifati.
Pucnjava se čula u dolini, a ubrzo je stiglo i albansko pojačanje. Srbi su bili šokirani i povukli su se u Rašku poraženi. Rifatija je pokupio jedan farmer i preživeo je da ispriča svoju priču.
References
https://inforculture.info/2021/02/21/kadri-bistrica-gardian-i-kufirit-verior-te-tokave-shqiptare/
https://konferenca.al/ih-rks/article/view/48/44
https://www.radiokosovaelire.com/mehmet-musa-protestat-e-prillit-te-vitit-1981/
