U siječnju 1398. osmanska vojska, u kojoj su bili Bajazidovi sinovi, a kojoj se pridružio osmanski vazal, srpski despot Stefan Lazarević (sin kneza Lazara), napala je Bosnu. Ali bez uspjeha. To je bilo 10 godina nakon poraza tursko-srpske vojske kod Bileće od bosanske vojske koju je predvodio bosanski vojvoda Vlatko Vlković. Zbog neuspjeha turske vojske u Bosni, sultan je okrivio Stefana Lazarevića, kojem je Stefan poslao svoju majku, časnu sestru princezu Milicu, da pregovara.

Inače, Stefan Lazarević borio se za Osmanlije 1395. na Rovinama, 1396. na Nikopolju, 1398. u Bosni i 1402. u Ankari. Na Nikopolju je Osmanlijama donio veliku i povijesnu pobjedu protiv kršćanske koalicije, a sultan Bajazit ga je nazvao svojim „rođenim i voljenim sinom“. Evo knjige koja to bolje opisuje o srpskom sudjelovanju s Osmanlijama protiv križarskih vojski tog vremena.

Vladimir Ćorović u svom djelu: „Povijest južne (srpske) Slavonije“ (Beograd, 1933.) piše: „Proširili smo se pod Turcima, ne manje nego da smo imali svoju najprostraniju državu, Srpska pravoslavna crkva imala je svoju potpunu samoupravu za vrijeme Turske.“

Imenovana je vlastita patrijarha i biskupa, koje je Osmansko Carstvo tek potvrđivalo, crkva nije bila samo vjerska već istovremeno i politička organizacija srpske nacije, pod vlašću obnovljene Pećke patrijaršije bila je ujedinjena, prvi put u svojoj povijesti zahvaljujući Osmanlijama.

„Dr. Olga Zirojević: Srbima je bilo bolje pod Turcima“.

Kako su vazalni Srbi pomogli Turcima da osvoje Carigrad?

„Prilikom osvajanja Carigrada/Istanbula 1453. godine, deset godina prije osvajanja Bosne, Osmanlije su imale mnogo saveznika na svojoj strani. Jedan od njih bili su i Srbi koji su pomogli Osmanlijama u osvajanju današnjeg najvećeg grada u Turskoj, Istanbula“ – Novak Kilibarda

Srbi su imali osmanskog sultana za vladara do 1878. To je gotovo 500 godina. Osmanlije i Turci bili su vrlo bliski, što je rezultiralo bračnim vezama, ali i srpskim običajima poput “hodanja u sandalama”.

Zato se u javnosti često čuje da su Srbi genetski bliski Turcima jer većina njih su potomci Turaka preko svojih očeva. Zato neki srpski aktivisti i pisci pokušavaju sakriti svoje genetsko podrijetlo i optužuju druge da su Turci.

Oliverina udaja za sultana Bajezida

Šest mjeseci nakon Kosovske bitke, Lazareva udovica kneginja Milica (u legendama proglašena caricom), na savjet patrijarha i cijelog svećeničkog vijeća i cijelog klera, dala je pristanak da se njezina kći Olivera uda za sultana Bajazita I.

Tako su se sultan Murat I. i despot Lazar Hrabrenović sprijateljili pod zemljom, a na zemlji je princeza Milica postala svekrva sina čovjeka koji je naredio pogubljenje njezina muža, a Oliverin brat, novi despot Stefan Lazarević, šogor sultana Bajazida. Bajazid i Olivera imali su tri sina: Sulejmana, Isu i Mehmeda (od arapskog osobnog imena Muhammed). Treba samo dodati da je Lazarina kći Vukosava bila udana za Miloša Kobilića, a Mara za despota Vuka Brankovića.

U prvoj bitci koju je novi sultan Bajazit I. vodio kod Nikopolja, sedam godina nakon Kosova, protiv zapadne križarske vojske, pod zapovjedništvom ugarskog kralja Žigmunda (poznatog kao Sigismund), osmanska vojska bila je na rubu velikog poraza.

Tada je s desnog boka sultanu u pomoć priskočila srpska vojska pod zapovjedništvom njegova šogora, despota Stefana Lazarevića. U odlučujućoj bitci, koja se dogodila 28. rujna 1396., Osmanlije su poraz pretvorile u pobjedu i odlučno porazile križarsku vojsku. Tako je šogor spasio svog zeta.

Sultan Bajazit I. ponovno se našao u velikoj nevolji, jer ga je napala moćna tatarska vojska, kojom je zapovijedao slavni kan Timurtari /Timur. U odlučujućoj bitci, koja se odigrala na ravnici Čabikabad/bosanski Trstikovac blizu Anagore ili Angore/današnje Ankare 27. travnja 1402. godine, njegov šogor despot Stefan Lazarević ponovno je stigao u pomoć svom zetu sultanu Bajazitu I., s deset tisuća srpskih vojnika.

Ovaj put sreća je okrenula leđa zetu i njegovom šogoru: Timur je pobijedio, glavnina osmanske i srpske vojske je poginula, a ostali su zarobljeni ili su pobjegli. Među zarobljenicima bio je i sultan Bajazit I. Da bi ga ponizio, Timur je naredio da ga stave u željezni kavez i vuku po Anatoliji na kočiji, kako bi narod mogao gledati svog sultana.

Olivera je morala gola služiti pijanim tatarskim vojnicima. Kad su okovanog sultana doveli da vidi stanje svoje žene, on je od poniženja, tuge i velike boli udario glavom o željezni kavez, razbio glavu i ubrzo izdahnuo s prolivenim mozgom (14o3). Nakon ovog događaja, Timur je oslobodio Oliveru te se ona i njezina djeca sklonila na sigurno mjesto.

Kad se situacija smirila, novi sultan postao je Mehmedov sin i Bajazidov unuk Murat II (1421.-1451.). Smrću despota Stefana Lazarevića 1427. godine izumrla je dinastija Hrabrenović. Despotovinu je potom naslijedio sin Vuka Brankovića, Đurađ (1427.-1456.), unuk Mare, sestre despota Stefana Lazarevića.

Ženidba Murata II. s Durjeovom kćeri Marom

Sultan Murad II. oženio se Đurđevom kćeri Marom, zvanom Amarisa, 1435. godine. To je bila njegova treća žena po redu, a postala je maćeha princa Mehmeda, budućeg sultana Mehmeda II. Osvajača /tur. El Fatiha. Mehmed je svrgnuo oca s prijestolja 1451. godine i poslao maćehu Maru, zajedno s bogatim darovima, svom bratu u Srbiju.

Nije dugo ostala u Srbiji, te se 1457. vratila u Tursku. Nastanila se u malom selu Ježevo u Svetoj Gori, južno od Strumičkog jezera. Bila je okružena srpskim plemićima i redovnicima. Tamo je, između ostalog, razvila živu političku aktivnost. Često je bila pozivana kao posrednica pri sklapanju raznih mirovnih ugovora ili o drugim pitanjima. Izdane povelje pečatila je pečatom svog pokojnog oca, despota Đurđa Brankovića.

Redovito se dopisivala s Dubrovčanima, koje je nazivala svojim dobrim i starim prijateljima. Poznati češki povjesničar Konstantin Jireček rekao je za nju da je svim silama služila kršćanima. Patrijarsi Carigradskog patrijarhata (koji je od 1459. do 1557. uključivao i Pećki patrijarhat) imenovani su i smijenjeni njezinim utjecajem.

Ime Sultane Mare veže se i uz dugogodišnji spor s Dubrovčanima oko ostavštine njezina pokojnog oca, despota Đurđa Brankovića, koju je kao blago čuvao dubrovački plemić Marko Đorev Gučetić. Mara se 1459. godine obratila Dubrovčanima s molbom da im predaju ostavštinu svoga oca, koja je pripadala njoj i njezinu slijepom bratu Grguru.

U ovaj spor umiješao se i sin Mehmeda II., novi sultan Bajazit II. (1481.-1512.), te je Mari i Grguru vraćen samo mali dio očeve baštine. Mara se kasnije zaredila i umrla u dubokoj starosti 14. rujna 1487. Pokopana je u samostanu Svete Bogorodice u Kosinici kod Drame, na području drevne Pangaje.

I, na kraju, napomena da ni Olivera ni Mara nisu promijenile imena, da su zadržale pravoslavnu vjeru i da su na dvoru držale pravoslavne redovnike kao svoje pustinjake.

Servi su zadržali svoje ime Serv sve do Balkanskih ratova, a više o tome možete pročitati ovdje: Konstantin Porfirogenet De Administrando Imperio, poglavlje 32 i stranica 153.

Nakon Balkanskih ratova, tijekom Prvog svjetskog rata, Srbi su pisali depeše Englezima, Rusima, Francuzima i drugim saveznicima u kojima su ih molili da ih ne zovu njihovim povijesnim imenom Servia i Servia Slugaria već Serbia i Serbia, te su tako Srbi postali Srbi, a Servia je postala Serbia. Evo poveznice kao dokaz.

U svim povijesnim izvorima na latinskom jeziku riječ „Srbi“ redovito se prevodila kao „Sluge“, a Srbija kao „Servaria“ (Servia) ili „zemlja Sluga“.

Srpski nacionalisti navode da su srednjovjekovni Srbi danonoćno borili pokušavajući obraniti „kršćansku Europu“ od Turaka, ali nikada ih nećete čuti da govore o Bitci kod Nikopolja, gdje je na jednoj strani bila najjača vojska „kršćanske Europe“ ikad okupljena, a na drugoj strani Turci i Srbi (Sluge), te su tako Turci i Srbi (Sluge), predvođeni Stefanom Lazarevićem, poklali najjaču vojsku „kršćanske Europe“ kod Nikopolja, tako žestoko da se nije oporavila sljedećih 300 godina. Ili, kada navode da je Marko Kraljević bio „najveći borac protiv Turaka“, kada je zapravo bio turski vezir.

Izvori

1. Obrana Hrvatske od velikosrpske agresije. “Vojislav Šešelj: Prije Svetog Save, većina Srba su bili Katolici, kao i njegov otac Stefan Nemanja.” YouTube video, 17. prosinca 2023.  https://www.youtube.com/shorts/qP_EHb0xkc4 .
2. FortitudoCroatorum. “Pravo značenje imena Srbin.” YouTube video, 28. siječnja 2010.  https://www.youtube.com/watch?v=D9LfbOa-eso .
3. Konstantin VII. Porfirogenet.  O upravljanju carstvom . Uredio Gyula Moravcsik. Washington, DC: Dumbarton Oaks, 1967.  https://books.google.ba/books?id=3al15wpFWiMC  (poglavlje 32, str. 153).
4. „Srbi se protive.“  Brooklyn Daily Eagle , datum nepoznat.  https://bklyn.newspapers.com/image/685850615/?match=1&terms=serbians%20object .
5. Seoba Srba u Hrvatsku . Arhiva.org.  https://archive.org/…/seobasrbauhrvats…/page/n3/mode/2up .
6. Prvi Sematizam Banjalučko…  Scribd.  https://www.scribd.com/…/Prvi-Sematizam-Banjalucko…
7. “Kratak izvještaj…” Miruhbosne.  https://miruhbosne.wordpress.com/…/kratak-izvjestaj…/ .
8. Spremić, Momčilo.  Despot Đurađ Branković . Beograd: np, godina nepoznata.
9. “DR Olga Zirojević Srbima je bilo bolje pod Turcima” YouTube video.  https://www.youtube.com/watch?v=BQ9Dn0tFUCA .
10. “KAKO SU SRBI POMOGLI TURCIMA U OSVAJANJU CARIGRADA!?!” YouTube video.  https://www.youtube.com/watch?v=bl0svsBb8tg .
11. Sveučilište u Beogradu, Sveučilišna biblioteka “Svetozar Marković.”  http://ubsm.bg.ac.rs/view.php?q=1387&p=0005&e=f&w=1920 .