od Haruna Mehmedinovića.

Izvorni naslov. JA SAM ŽRTVA GENOCIDA U BOSNI I EVO ZAŠTO SRBSKI EKSTREMISTI SLAVI MASOVNOG UBOJICU OSUĐENOG ZA GENOCID I VEZU GA UZ SVOJ IDENTITET.

Ja sam preživjeli genocid u Bosni i evo zašto srpski ekstremisti slave masovnog ubojicu osuđenog za genocid i vežu ga za svoj identitet.

Od 27. kolovoza i od tada, deseci do stotine tisuća ekstremista diljem Srbije, Republike Srpske i srpske dijaspore viđeni su kako slave osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, genocida koji je predsjedavao smrću desetaka tisuća nenaoružanih civila i silovanjima čak 50 000 žena tijekom bosanskog genocida.

Ratko Mladić imenovan je zapovjednikom vojske bosanskih Srba (Vojske Republike Srpske) 12. svibnja 1992. Prvog dana imenovanja, rekao je vodstvu bosanskih Srba: „Ljudi, to bi bio genocid“, nakon što je dobio zadatak da izvrši masovna ubojstva, silovanja i raseljavanja kako bi stvorio etnodržavu „Velike Srbije“.

Znao je da je to genocid, rekao je to i svejedno to učinio.

Između 1992. i 1996. godine, srpska ekstremistička vojska, predvođena Ratkom Mladićem, ubila je preko 60 000 i sustavno silovala 50 000 Bošnjaka, uključujući najveći masakr u Europi od 1945. u Srebrenici, gdje je 8372 osoba sustavno ubijeno u nešto više od tjedan dana 1995. godine. 80% svih žrtava tijekom bosanskog genocida bili su Bošnjaci. Neki genocidni napadi bili su i protiv bosanskih Hrvata.

Njegova vlastita kći nije se mogla nositi s njegovim zločinima.

Dana 24. ožujka 1994. godine, Ana Mladić, 23-godišnja kći zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića, oduzela si je život ceremonijalnim pištoljem koji je pripadao njenom ocu.

Ratko Mladić uhićen je 2011. godine, a 2017. godine osuđen po 10 točaka optužnice, uključujući genocid. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osudio ga je na doživotni zatvor.

Zašto onda (potencijalno milijuni) srpskih ekstremista oplakuju njegovu smrt ili ga javno ili tajno slave? Zašto je Ratko Mladić veća slava među srpskim ekstremistima od Srba poput teniskog prvaka Novaka Đokovića, košarkaške superzvijezde Nikole Jokića ili izumitelja koji je promijenio planet poput Nikole Tesle?

Odgovor leži u psihologiji supremacističkih društava, temi koja je dotaknuta u našem videu „Jezik genocida“, gdje je na kraju priče navedeno sljedeće:

„Moramo shvatiti da genocidni počinitelji, bez obzira odakle dolaze, postoje unutar kolektivne psihoze mita o žrtvi, koja proizlazi iz stvarnih ili izmišljenih nepravdi, te da su svi protiv njih i da nema pravde pa moraju istaknuti svoje, stoga mogu kršiti pravila na bilo koji način koji žele.“

„Zatim, kada se ti prijestupi ne ograne, ponašanje eskalira u trajnoj povratnoj petlji gdje što više krše pravila, to je svijet zapravo više protiv njih, a što je svijet više protiv njih, to više krše pravila, dolazeći do točke društvenog bijesa koji kruži u slivniku sve dok se ne počine najmorbidnija i najprikraćenija djela koja se mogu zamisliti, uz potpunu nekažnjenost.“

„To jest, osim ako se za te prijestupe ne izrekne odgovarajuća kazna. To je infantilno ponašanje, slično djetetu koje pomiče granice i odbija preuzeti bilo kakvu odgovornost, sve dok ne postane destruktivno za sebe i za one oko sebe. Nakon što netko, ili u ovom slučaju veliki dio društva, toliko skrene s puta u toksično i genocidno ponašanje, mora se suočiti s posljedicama za te postupke.“

Dakle, ukratko, srpski ekstremisti nisu suočeni s odgovarajućom kaznom da bi imali ikakvo obračunavanje potrebno za pomirenje. Nisu se suočili s posljedicama nakon svojih višestrukih pokušaja genocida u 19., 40-ima i 90-ima, te su stoga zaglavljeni u višegeneracijskoj povratnoj petlji prijestupa u kojoj je svaki novi slučaj genocida koji počine gori od prethodnog.

Manje od 1% počinitelja genocida u Bosni kažnjeno je na sudu nakon 1995. godine. Republika Srbija i Republika Srpska nisu se suočile s odgovarajućim sankcijama i drugim oblicima kažnjavanja. To je omogućilo trenutne pro-genocidne demonstracije kojima svjedočimo nakon smrti Ratka Mladića.

Zašto je Ratko Mladić zaštitnik srpskih ekstremista? Pa, upravo zato što je on najosuđivaniji srpski ekstremist. Bio je krvnik odgovoran za genocid koji je rezultirao desecima tisuća smrti i silovanja te milijunima raseljenih. Za usporedbu, drugi masovni ratni zločinac, Milan Lukić, počinio je između 150 i 200 ubojstava u Višegradu, ali za srpske ekstremiste, koji u biti funkcioniraju kao kult smrti, Lukićev broj smrti je prilično banalan. Mladić se ne slavi unatoč onome što je učinio, slavi se upravo zbog onoga što je učinio.

Pohvale i podrška Ratku Mladiću ne dolaze samo od male manjine genocidnih psihopata na rubovima društva. Dolaze iz širokih slojeva društva. Od slavnih osoba, filmskih djelatnika, političara, poslovnih ljudi, policajaca, vojske, do studentskih organizacija i tako dalje. Protivnici Mladića i njegove ideologije mala su, ugrožena manjina u Srbiji i Republici Srpskoj.

Međutim, postoji još jedan razlog zašto se Ratko Mladić proglašava herojem, a o tome govori povjesničar Marko Atilla Hoare u svojoj objavi nakon Mladićeve smrti:

„On sam nije bio glavni arhitekt rata i genocida u Bosni koji je započeo 1992. godine. Za tu ulogu su ga osobno odabrali i na nju imenovali stvarni arhitekti, koji su bili u Beogradu. Opsesivna usredotočenost na vođe bosanskih Srba Ratka Mladića i Radovana Karadžića oduvijek je služila prikrivanju činjenice da je rat započeo režimom u Beogradu, u Srbiji.“

To se može proširiti i reći da fokus na Ratka Mladića također prikriva ideologiju koja je nastala prije njega, da je on bio samo kotačić u genocidnom stroju i da ga je od tada zamijenila neka druga figura koja će izvršavati naredbe genocidnog projekta etnodržave „Velike Srbije“.

On nije prvi koji je izvršio genocidne planove kojima su u proteklih 150 godina ubijene stotine tisuća ljudi u Bosni i okolnoj regiji, a neće biti ni posljednji.